|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog je osmišljen s ciljem da se svi ljudi koji se bave ili promišljaju pisanu riječ izjasne o nekim svojim stajalištima vezanim uz nedavne događaje usko povezane s književnošču ili da izreknu odnosno napišu misli tijekom neke rasprave o knjigama koje će se kao predmet tih rasprava na ovom blogu pojavljivati.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Biografija:
Otac mu je bio njemački useljenik u SAD po zanimanju krojač sklon alkoholizmu. U mladosti izložen nasilju od strane majke. Imao je sestru Laurettu Annu, koja je bila mentalno hendikepirana. Bio je odličan učenik, a pokušaj studiranja trajao je svega 2 mjeseca. Već od petnaeste godine živio promiskuitetnim životom a sa sedamnaest se zarazio gonorejom u bordelu. Sa devetnaest godina započeo je vezu sa ženom od 37 godina. Imao je aferu i sa svojom punicom. Volio je čitati, osobito mu je bio drag Dostojevski. Radio je niz poslova, ali ih je stalno mijenjao. (Od očeve trgovine, cementne kompanije, telegrafske kompanije, pa do novinarstva u Parizu). Tek 1964. u 75. godini doživio je slavu. Ženio se pet puta. Imao je troje djece. Počeo je pisati tek sa 40 godina, kada je bio potpuno slobodan. Kao književnik postaje poznat po erotskoj prozi.
- izvor: "Wikipedia"
Ako pogledate datum prošlog posta, reći ćete da nismo pretjerano aktivni. Naime, prije osnutka ovog bloga, moja suradnica u pisanju ovog bloga i ja, složili smo se da ćemo svoje amaterske osvrte na književna djela pisati tek onda kada jedno od nas za to osjeti potrebu. To se događa iz razloga što, iako jesmo amateri, želimo očuvati originalnost i svježinu napisanog teksta, jer bi u suprotnom naši osvrti bili pisanu na silu, a s obzirom da za svoje osvrte nismo plačeni za to nema pravog razloga.
Preda mnom je knjiga Henryja Millera. Šteta što ne mogu staviti sliku korica hrvatskog prijevoda (u ovom slučaju je to prijevod Zlatka Crnkovića), no mogu opisati. Radi se o sličici na čijem se vrhu nalazi poznati francuski slavoluk, a ispod njega, vrhom penetrirajući slavoluk, nalazi se Eiffelov toranj. Što je zanimljivo, jest to da su nosači slavoluka ocrtani kao podvezice, pa prepuštam vašoj mašti da zaključite što se nalazi na sredini samog luka. Baza tornja ima oblik otvorenog zatvarača na hlačama s kariranim uzorkom. Ponovo ću vama prepustiti da shvatite što predstavlja vrh tornja. Miller je erotski pisac i njegove scene opscenosti zaintrigiraju maštu svakog čitača. No, ima dosta erotskih pisaca. Razlog zašto odabirem Millera jest taj što je on još jedan pisac koji mi je odmah pri ruci, odnosno nalazi se na mojim policama. Da sam čitao druge erotske pisce (čitao sam još samo jednog, ali davno prije) razlog bi vjerojatno bio taj što se u njegovo pripovijedanje nekako lako mogu upustiti i stopiti se s bilo kojom kurvom iz fabule. Da pojasnim, mislim da to nikako nije suosjećajnost, već da je to jednostavno ugodnost situacije, još jedna prilika (za bilo što). A to bilo što pretežito jest seks, nikad namijenjen ljubavi, ali uvijek življenju života, konzumiranju seksa poput hrane, nečeg nepohodnog i apsolutnog. Mislim da kad Miller i priča o ljubavi, svojoj ljubavi, nikad zapravo ne razumije što ona jest (kontradiktorno je to da bih lagao kad bih rekao da je šovinist), jer se ona izgubi u nekoj sirovosti, dok je za tuđe ljubavi spreman razumno iste prihvatiti, ili ako postoji, shvatiti problem, čak ga i riješiti. Miller nije ni u kojem pogledu "muška svinja", jer on vidi ženu cijelu, njen duh, a ne samo njenu "vlažnu pičku". Jezik u djelu je pristupačan, mek, ali i sirov, te realističan. Nikada nije sladunjav, ali uvijek je zapanjujuć i duhovit. Ipak, tema djela nisu opscenosti, već Millerovo dugotrajno prijateljstvo s Alfredom Perlesom. Naravno glavni lik nije jednak autoru. Miller opisuje zgode glavnog lika sa svojim prijateljem poput nedostatka novca, avantura s kurvama, s policijiom, njihova povremena lutanja. Opisuje njihov konstantni hedonizam i preživljavanje, no ne raspravlja o ispravnosti takvog ponašanja i rekao bih da nikada ne traži dopuštenje.
Veronika je bila mlada žena koja je živjela sasvim prosječnim životom. Iako u njezinom životu naizgled ništa nije nedostajalo, osječala se ispraznom, zarobljenom u kolotečini. Potaknuta tim nezadovoljstvom, odlučila je oduzeti si život. Popila je prekomjernu dozu tableta za spavanje i čekala da zaspi posljednji put. No nemalo se iznenadila kada se ponovo probudila. Liječnici su joj objasnili da su joj (iako protiv njezine volje) spasili život, no samo privremeno. Samo nekoliko joj je dana ostalo od života, i te je dane morala provesti u bolnici. Jedva je čekala da joj ti dani što prije prođu, no kako je vrijeme prolazilo, sve je više bivala svjesna vrijednosti života. Njezina je iskustva postupno vode prema shvaćanju da je svaka sekunda njezinog bivanja izbor između življenja i umiranja. Naučila je naći ljepotu i u najjednostavnijim pojavama i u svemu oko sebe.
U ovoj se knjizi govori o potrebi pronalaženja novog načina života za ljude koji se često susreću s predrasudama drugih samo zato što razmišljaju na drugačiji način.
Paolo Coelho
S pravom više puta proglašavan najpopularnijim i najčitanijim piscem današnjice, Paolo Coelho je književnik čije su knjige objavljivane u preko 100 zemalja svijeta i prevađane na preko 40 jezika. Svojim poetičnim, ali opet realističnim i filozovskim stilom pisanja stekao je naklonost i čitatelja i kritičara. Svojom snažnom i očaravajucom pripovjedačkom vještinom pomaže nam da shvatimo neka od najvažnijih pitanja(i jos važnije, odgovora) u životu. Tjera nas da gledamo na život u posve drugačijem svijetlu i da obratimo pozornost na njegove prave vrijednosti pred kojima smo dotada držali oči zatvorenima.
Druga vaznija djela:
-Alkemičar
-Zahir
-Hodočašće
-Jedanaest minuta
-Peta gora
i dr.
Dragi prijatelji!
Želimo na početku svima izraziti dobrodošlicu. Pogotovo onima koji se bave pisanom riječju. Namjera nam je čuti tuđe i iznijeti vlastito mišljenje o raznim temama koje se tiču književnosti.
Za prvi post odlučili smo prednost dati velikom engleskom renesansnom piscu Williamu Shakespearu i njegovom poznatom sonetu.
O Williamu Shakespearu (1564.-1616.): VIŠE
Kao svjetski najpoznatiji pisac William je bio poeta i dramski pisac i u tom smislu stvara 34 dramskih djela i 154 soneta, te još neka djela. Osim što je bio pisac u tradiciji tog vremena on je bio i glumac. Tako je i postao suvlasnik glumačke družine Lord Chamberlain's Men i suvlasnik kazališta The Globe.
Njegovo se stvaralaštvo dijeli na nekoliko glavnih razdoblja:
1. rane drame - komedije i historije s temama iz engleske i antičke prošlosti
2. zrelo doba - piše velike tragedije
3. poznije doba - piše problematske drame i romance
DJELA
Odlučili smo se za jedan od najpoznatijih soneta, nazivom poznatijeg kao 130. sonet:
130.
My mistress' eyes are nothing like the sun;
Coral is far more red than her lips' red;
If snow be white, why then her breasts are dun;
If hairs be wires, black wires grow on her head;
I have seen roses damasked, red and white,
But no such roses see I in her cheeks;
And in some perfumes is there more delight
Than in the breath that from my mistress reeks.
I love to hear her speak, yet well I know
That music hath a far more pleasing sound;
I grant I never saw a goddess go;
My mistress, when she walks treads on the ground.
And yet, by heaven, I think my love as rare
As any she belied with false compare.
130.
Gospi mi sunce iz oka ne rudi,
Crveniji od usni koralj njoj je,
Ako bijel snijeg je, njoj su sive grudi,
Ako je kosa žica, crna toj je;
Crvenih ja i bijelih vidjeh ruža,
Al takva ruža s lica njoj ne viri,
Veći užitak mnogi miris pruža,
Nego dah što od gospe mi se širi;
Slušati volim glas njen, al znam,
Jača slasti je u glazbi koja skladom mazi;
Ne vidjeh kako božica korača -
Kad moja gospa ide, zemljom gazi.
Neba mi, ipak ljepša je od sviju
Što s njom se lažno usporedit smiju.
(prijevod: Luko Paljetak)
130.
Ljepše se koralj od usana rudi;
Ko sunce lijepost oči joj ne krasi;
Ako bijel je snijeg, sive su joj grudi,
Il vlas crna žica, žice su joj vlasi.
Vidjeh baršun ruža, rujnih i bijelih,
Na licu takva ruža dragoj nije;
Mnogi miris više slasti dijeli
Od daha što iz moje drage bije.
Volim glas njen, mada više godi
Muzika, jer zvuk joj ljepši ima;
Božicu nikad ne vidjeh da hodi -
A moja draga ide samo tlima;
Tako mi neba, ipak divna mi je,
I nijedna joj druga ravna nije.
(prijevod: Ivan Goran Kovačić)
U svojim sonetima Shakespear razbija konvencije petrarkizma i na svoj prepoznatljiv način u sonete uvodi najčišću emociju. Pred nama imamo 130. sonet u tri varijante - izvorni tekst i hrvatske prijevode Paljetka i Kovačića. Veoma je jasno da je tema ovog soneta najčišća ljubav koju Shakespear osjeća prema tajanstvenoj nam Dark Lady. Razbijena konvencija očituje se u komparacijama koje pjesnik navodi. Komparacije ne odišu ljepotom kojom bi one odisale da su pisane petrarkistički. Zaista, nakon čitanja ne ostajemo zapanjeni ljepotom opisane žene, već ljubavlju koju pjesnik iskazuje. Napokon nas nakon petrarkističkih bijelih, čistih i božanskih žena Shakespear šamara činjenicom da je večina žena uz koje se budimo puno više zemaljska nego božanska. Tom nas naizgled zaluđenom ljubavlju Shakespear podsjeća da za ljubav naravno nije bitan izgled već osoba sama. Nakon petrarkizma čini nam se kao da smo bili slijepi i da sve te ljepotice koje smo u glavi zamišljali, sada kada smo progledali, jesu zapravo neuglađene i obične. Uz iznimke poput plemićkih žena ili žena koje su uz novac mogle biti prave petrarkističke božice, sada si napokon dajemo slobodu shvatiti da nam nijedna tobože božica što je ikad hodala ovom zemljom nije draža od one koju mi božanstvom tako iskreno nazivamo.
